U japanskoj kulturi – toliko drugačijoj od naše, a ipak mnogima od nas fascinantnoj – kao da je sve međusobno povezano i isprepletano, pa će razgovor o jednoj vrlo konkretnoj temi, čini se, nužno uvući u sebe jako mnogo o japanskoj kulturi, istoriji, filozofiji… Takav je slučaj i sa veoma zanimljivom knjižicom "Japanski mačevi", koju su priredili Sonja Višnjić i Predrag Žižović.
To bi trebalo da bude sasvim jednostavna knjižica o mačevima kakvi su se pravili u Japanu, kao i o mačevima koji se još uvek tamo prave, uz nešto istorije (jer se tehnologija izrade nužno menjala kroz vekove) i možda poneku anegdotu, zar ne? Pa, nije baš tako. Već u uvodu saznajemo da je mač oduvek bio mnogo više od "običnog oružja" u Japanu, da je mač jedna od tri carske relikvije i da je jedan od glavnih simbola centralnog božanstva šintoističkog panteona, boginje sunca Amaterasu, božanskom pretku japanske carske loze. Saznajemo i da je, osim što se u Japanu veoma rano razvilo impresivno umeće izrade čelika, mač simbol munje koja se povezuje sa kišom i usevima i da oni koji su se bavili izradom mačeva nisu bili smatrani samo zanatlijama već su bili i visoko cenjeni umetnici. U uvodu saznajemo i ponešto o tehnologiji izrade oštrice (inače, najkvalitetnije u svetu), kao i da se smatralo da mač poseduje sopstveni duh i dušu, da duh onoga ko ga je napravio delom ostaje u njemu (to se ilustruje i veoma lepom pričom o majstoru izrade mačeva i njegovom učeniku, obojica su pravili izvanredne oštrice, ali dok bi učenikove oštrice lišće koje voda nanese na mač nepogrešivo razrezale na dva komada, pored majstorovih oštrica to lišće bi prolazilo neoštećeno, pokazujući time plemenitost mačeva koje je majstor napravio i njihovu nesklonost ubijanju).
Nakon uvoda sledi poglavlje "Zen i mač", u kome se opisuje odnos između zena, jedne od najbitnijih budističkih škola rasprostranjenih u Japanu, i mačevanja, kao i kako je taj odnos uticao na samuraje, japanske ratnike. Zen je omogućavao mačevaocima potpunu smirenost i usredsređenost na trenutak i jedinstvo sa mačem; samuraj i njegov mač činili su jedno, što nikako ne znači da samuraja treba shvatiti kao mašinu za ubijanje. Zen i mač su služili tome da samuraja pročiste iznutra; pravi samuraj je izbegavao da ubije ili povredi kad god je to bilo moguće.
Sledeće poglavlje je "Mijamoto Musaši i njegovo doba". Mijamoto Musaši je bio jedan od najvećih mačevalaca ikad i imao je ideje po kojima se razlikovao od svojih savremenika (druga polovina 16. i prva polovina 17. veka), ideje koje su ga navele da osnuje vlastitu veštinu heiho, koja se više bazirala na sopstvenom usavršavanju i poštovanju svih živih bića (uključujući i one koji su u Japanu smatrani nižim kastama) nego na samim tehnikama. Čuvena je njegova izreka da je vežbati hiljadu dana disciplina, a vežbati deset hiljada dana doterivanje. Ovo poglavlje nas upoznaje sa Musašijem, vremenom u kome je živeo, njegovim životom i idejama, kao i sa delima koja je ostavio iza sebe i uticajem koji je imao na mačevanje i na kulturu i životnu filozofiju svog naroda uopšte.
Ono što nakon toga sledi u knjizi "Japanski mačevi" je istorija mača, podeljena na periode japanske istorije. Tu se može saznati kako i kada su se različiti mačevi pravili (oni koji čekaju da pročitaju nešto o katanama će se načekati, jer se taj oblik mača pojavio relativno kasno) i kako su razvoj tehnologije i opšte istorijske okolnosti uticale na umetnost pravljenja mača. Zvuči kao nešto dosadno i dugačko? Nije – cela ta istorijska priča je jasno i sažeto "spakovana" na nešto više od dvadeset stranica ("Japanski mačevi" je knjižica od stotinak stranica), a završava se nastankom nindži i kratkom pričom o tome ko i šta su bili.
Ostatak knjige je ispunjen fotografijama (nažalost, crno-belim) koje pokazuju tehniku izrade mača i delove mača onako kako su izgledali u različitim istorijskim periodima, uključujući i fotografije muzejskih primeraka izuzetno velike vrednosti i jednu sliku samurajskog oklopa. Nakon toga sledi spisak literature.
Nevelika po obimu i jednostavna za čitanje, knjiga "Japanski mačevi" sadrži zadivljujuće obilje podataka ne samo o najkvalitetnijim mačevima na svetu već i o istoriji, kulturi i filozofiji mačeva i kovačima-umetnicima koji su ih napravili. Ovu malu knjigu punu zanimljivosti preporučujemo svima koje zanimaju japanski mačevi, japanska kultura, istorija i filozofija.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com