Ivo Andrić jedan je od najistaknutijih književnika s prostora bivše Jugoslavije. Rodio se 1892. godine u Dolcu kraj Travnika, a preminuo je u Beogradu 1975. godine. Njegovo monumentalno delo Na Drini ćuprija donelo mu je Nobelovu nagradu za književnost. Njegove priče, premda napisane u nekom drugom vremenu, i danas ostaju aktualne i relevantne.
Rani život i diplomatska karijera
Ivo Andrić rano je ostao bez oca, a s majkom je potom preselio u Višegrad, mesto koje će kasnije postati inspiracija za njegovo najpoznatije delo. Tamo je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Sarajevu. 1912. godine odlazi u Zagreb gde upisuje studije filozofije i slavistike. Studirao je i u Beču i Krakovu. Njegova mladost obeležena je učestvovanjem u revolucionarnim krugovima koji su se borili protiv austrougarske vlasti, zbog čega je 1914. godine uhapšen. Nakon Prvog svetskog rata nastavlja obrazovanje i započinje diplomatsku karijeru.
Kao diplomata, Andrić je radio u više evropskih gradova. Živeo je u Parizu, Madridu, Berlinu i postao internacionalni čovek. Voleo je različite kulture i svoj posao. Međutim, njegova diplomatska karijera je završila kada je nastupio Drugi svetski rat. Tada se preselio u Beograd gde je čekao kraj rata pišući.
Književna karijera
U to vreme napisao je svoja najpoznatija dela: Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica. Osim toga, napisao je brojne eseje i pripovetke. U svojim delima često se bavio temama iz istorije i uvrštavao likove različitih kultura i religija. Kroz svoja dela zapravo je davao komentar na društvenu i političku situaciju, posebno u Bosni i Hercegovini.
U njegovom najpoznatijem romanu Na Drini ćuprija Andrić prikazuje istoriju Višegrada kroz prizmu čuvenog mosta na Drini, koji je izgradio Mehmed-paša Sokolović trista godina ranije. Roman prati istorijske promene i njihov uticaj na lokalno stanovništvo kroz nekoliko vekova. Andrić prolazi kroz najvažnije tačke osmanske i austrougarske vladavine, a u romanu se igra s alegorijskim figurama i daje komentar čoveka u odnosu na društvo.
U Travničkoj hronici bavi se sudbinom ljudi u malom bosanskom gradu Travniku tokom Napoleonovih ratova. Osim što dočarava vreme ranog 19. veka, Andrić u romanu pokazuje kako odluke visokih zvaničnika utiču na običan narod.
U Gospođici Andrić ne ubacuje toliko istorijskih motiva, već se posvećuje problemima nedostižnih želja, pohlepe i ljudskog materijalizma. 1961. godine nagrađen je Nobelovom nagradom za književnost, radi „epske snage kojom oblikuje motive iz istorije svoje zemlje“.
Zovu ga jugoslovenskim književnikom radi hrvatskog porekla, bosanskog doma i srpskog identiteta. Lično je verovao u jugoslovensku ideju i podržavao stvaranje stabilne Jugoslavije kako bi se obezbedio mir na Balkanu. Umro je 1975. godine, nekoliko godina nakon što se povukao iz poslovnog i umetničkog života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.
(Index.hr)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com