Za Stevana Raičkovića koji je, inače, u mladosti privlačio opštu pažnju već samom svojom pojavom, vezano je jedno pitanje koje mu je uputila pesnikinja Vesna Parun: "Sećaš li se, Stevane, ceo Beograd se okreće za mnom, a ja za tobom?" Ovo je samo jedna od mnoštva zanimljivih anegdota, priča i dogodovština, duhovitih ali i ozbiljnih, iz knjige "Građevina životopisa" novinara i pisca Mila Gligorijevića, sa ilustracijama Ranka Guzine. Glavni junaci ovog dela koje svedoči o jednom prohujalom vremenu i složenim odnosima umetnika i vlasti su: Andrić, Crnjanski, Selimović, Ćopić, Mihiz, Kiš, Pekić, Raičković, Isaković, Bećković, Aca Popović i mnogi drugi stvaraoci.
Kada je autor ove knjige odlučio da 20. veka, razgovori koje je vodio sa njima postali su temelj, građa za dalju obradu. A materijala ima pregršt. Tu su piščeva otkrića o zamagljenim stranicama izvesnih biografija, izjave pisaca o piscima, izjave umetnika, činjenice o političkim potresima i lomovima u životima pisaca, čitava istorija "slučajeva", intimne ispovesti koje nikada nisu završile na novinskim stranicama. Prvi put u ovoj knjizi obajavljen je i autobiografski tekst Borislava Mihajlovića Mihiza u kojem je posebno zanimljiv njegov susret sa Slobodanom Penezićem, upriličen na Krcunov predlog u domu Ratka Draževića. U velikom piću i vatrenom nadgornjavanju razgovor je trajao gotovo čitavu noć da bi Mihiz u jednom trenutku rekao: "Peneziću, znate li vi da su vaše ruke krvave do lakata?" Pod jakim pićem, Krcun je odgovorio: "Do lakata, kažete? Moje su ruke krvave do ramena!" Prema Mihizovim rečima, na njegovo kasnije pitanje sanja li svoje žrtve, Penezić je odgovorio: "Svake noći! Svakog čoveka za čiju sam smrt kriv. Sve ih sanjam…"
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com