Inženjer rudarstva Nik Lucić rekao je danas da litijum iz ležišta kod Loznice ne treba eksploatisati, kako planira Vlada Srbije, jer se nalazi u području vodotokova pijaće vode.
Lucić, koji je konsultant i menadžer rudarstva u kompaniji AsuIMM u Australiji, u organizaciji Odbora za energetiku u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU), održao je danas predavanje bazirano na iskustvima iz rudnika litijuma u Australiji, o zagađenju životne sredine zbog eksploatacije mineralnih sirovina, miniranju stenske mase, odvodnjavanju i uticaju na životnu sredinu.
„Da li eksploatisati litijum kod Loznice u Srbiji, moje mišljenje je – ne“, rekao je Lucić.
Objasnio je da se to ležište litijuma nalazi u području primarnih vodotokova pijaće vode i istakao da se svi rudnici litijuma u svetu, u kojima je radio nalaze u pustinjama i zabitima, gde niko ne živi.
„Ja koji znam tu problematiku i moguće izazove, ne bih dirao litijum kod Loznice. Kako god da se okrene ne može da bude bez posledica“, rekao je Lucić.
Naveo je da se litijum u ležištu kod Loznice nalazi u sedimentnoj, mekoj steni koja je „noćna mora“ zbog miniranja koje mora da se ponavlja, što povećava troškove i emisiju gasova.
On je rekao da strana kompanija nudi za eksploataciju litijuma kod Loznice podzemnu metodu u sedimentnoj steni i tvrdi da se teren neće slegati metodom zapune rudarskog okna u primarnim vodotokovima pijaće vode.
Lucić je rekao da takve kompanije „kolonizatori“ hoće da prerađuju mineral koji niko nikad nije prerađvao na industrijskom nivou, već samo na laboratorijskom.
„Industrijsko i laboratorijsko prerađivanje minerala su dve potpuno različite stvari, to nije izvodljivo bez štete“, rekao je Lucić.
Osvrnuo se i na rudnik RTB Bor i upitao zašro su građani tog grada građani drugog reda. On je rekao da je RTB Bor crna ekološka tačka na mapi Evrope.
„Grad Bor ima najveći procenat malignih obolenja u Evropi, zašto je dozvoljeno kineskom ‘kolonizatoru’ da bude iznad zakona i ubija taj narod“, upitao je Lucić.
Dodao je da u Srbiji postoji zakon o rudarstvu koji se ili ne primenjuje, ili se primenjuje selektivno, a da su Kinezi iznad tog zakona.
On je rekao „da smo poklonili RTB Bor Kinezima, a Loznicu planiramo da poklonimo Englezima“.
Istakao je da nije protiv rudarenja jer potiče iz porodice u kojoj je četvrta generacija koja se bavi tim zanimanjem, ali da prilikom rudarenja država treba da proces eksploatacije sirovine „zatvori“ proizvodnjiom finalnog proizvoda.
„Srbija nije kolonija da prodaje koncentrat ili sirovinu, to više ne rade ni afričke kolonije“, rekao je Lucić.
On je skrenuo pažnju da nigde u svetu nije video da se eksploatacija rude, prerada i odlaganje otpada koncentrišu na jednoj lokaciji, kao što se planira kod Loznice.
Upozorio je i da se u Srbiji na čelu Ministarstva rudarstva godinama nalaze nekompetentni ministri.
„Vidim da ste u Srbiji napravili tradiciju da ministri rudarstva nemaju dodirnih tačaka sa rudarstvom, trenutno je ministar, mislim bankar po obrazovanju, pre nje je bila ekonomistkinja, a pre nje ortoped. Izgubili smo lekara specijalistu ortopeda, a dobili ministra rudarstva, dupla šteta. Ako mislite da se to ne primećuje van granica zemlje, varate se“, rekao je Lucić.
Dodao je da se na takvu kadrovsku politiku koja se vodi u Srbiji u svetu gleda kao na slabu tačku i upravo iz tog razloga „nekakvi investitori, sumnjive prošlosti i porekla napadaju naše mineralne sirovine, kao što zveri napadaju plen“.
Srbija je, prema njegovim rečima, blagoslovena minerlnim sirovinama, na potezu od Bora do Knjaževca ima „pola periodnog sistema u zemlji“.
RTB Bor je, kako je rekao nekad donosio 20 odsto bruto nacionalnog dohotka, a „onda je poklonjen Kinezima, ne zna se iz kojih razloga, strategija“.
On je rekao da je u rudarstvu najvažniji kvalitet struke i etika. „Radio sam sa inženjerima iz mnogih zemalja, Francuzma Amerikancima, Australijancima, koji imaju najrazvijenije rudasrtvo i odgovorno tvrdim da Rudarsko-geološki fakultet u Beogradu proizvodi najkompletnije inženjere, kojima možda mogu da ‘priđu’, jedino inženjeri rudarstva iz Poljske, ali da i zemlja trećeg sveta kao Papua Nova Gvineja ima izuzetno dobre rudare i geologe“, rekao je Lucić.
Prema njegovim rečima kompanije, „kolonizatori“ eksploatišu rude na jedan način, a domaće fime na drugi način. „To sam video više puta, na žalost i ja sam bio ‘kolonizator’ na nekim mestima. U tim slučajevima se ekspoatišu samo najbogatiji delovi ležišta nekom rudom, što pre i što brže, da bi se pobeglo“, rekao je Lucić.
Naveo je da, ako se radi stručno i domaćinski, eksploatiše se celo ležšte i vodi se računa o mnogim stvarima. Istakao je da se poslednjih godina u Australiji profit deli na pola između vlasnika zemlje i kompanije koja eksploatiše rudu, a da jedino zlato sami prerađuju.
Norveška je, kako je rekao, bila najsiromašnja u Evropi, a kada je otkrivena nafta odbila je ponudu Engleza je eksploatišu i to radi sama.
Lučić je rekao da je korporativna politika jednog od najvećih vlasnika rudnika da plati kaznu za prekršaj, jer je ona manja od profita. Njegova strategija je, kako je rekao Lucić, da je „lakše dobiti oprost, nego odobrenje“.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com