Bošnjački faktor u Crnoj Gori je toliko ojačao da sada može da ispostavlja razne „nebulozne zahtjeve“, u šta spada i inicijativa predsjednika Bošnjačke dijaspore iz Njujorka Esada Rastodera da se srpski dio Sandžaka, odnosno Raške, pripoji Crnoj Gori.
Prebrojavanje krvnih zrnaca i podjele po nacionalnoj osnovi sve su češća pojava u Crnoj Gori, dok se termin „bosnizacija“ države polako odomaćuje kao legitiman u javnom diskursu. Čak i analitičari bliski vlastima primjećuju da je u zvanični jezik već uvezena riječ „suživot“, što je u Bosni termin za nefunkcionalnu zajednicu, pa se pribojavaju da bi sledeći korak mogao biti i priča o „konstitutivnosti naroda“.
Stalno isticanje vlasti u Podgorici kako je Crna Gora primjer multivjerskog i multietničkog sklada u regionu, još jedino u dnevnopolitičkom smislu može poslužiti kao smokvin list za stvarna dešavanja na terenu, ali to ničim ne sprečava opasan proces dalje atomizacije Crne Gore.
Juče je albanski portal „Malesija“ objavio da je na području nove opštine Tuzi, formirane na zahtjev većinskog albanskog stanovništva, bilo pojačano prisustvo crnogorske policije koja je legitimisala lokalne građane.
Naime, nakon što je podmladak vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) na brdu Dečić u blizini Podgorice, na visini od 600 metara, obnovio natpis sa Titovim imenom koji je tu stajao još od 1946. godine, Albanci su uklonili Titov natpis i na istom mjestu postavili albansku zastavu.
„Danas su predstavnici druge mladosti ’Malesije‘ sa albanskom zastavom poslali jasnu poruku da ovdje nema mjesta za diktatora. Juče policija nije reagovala, danas jeste“, objavio je albanski portal.
Povodom ovog slučaja ne zna se šta je zanimljivije: da li činjenica da Albanci više drže do sebe, pa za razliku od Crnogoraca, koji Brozu u glavnom gradu dižu spomenik, ne dozvoljavaju Tita u svojoj okolini poručujući — „neka je sram one koji pokušavaju da ožive to čudovište“, ili pak okolnost da crnogorska javnost za ovaj događaj ne bi ni znala da nije albanskih medija.
Prije otprilike nedelju dana, nosilac liste „Samoopredeljenje“ Sulejman Ugljanin, prozvao je Crnu Goru, kazavši da je Sandžak okupirana teritorija od 1912. godine, te da ni Srbija ni Crna Gora nemaju tapiju nad tim prostorom.
„Srbija i Crna Gora nemaju tapiju nad Sandžakom, a ako žele da ga uknjiže kao svoju teritoriju, moraće da u Ustavu uknjiže Bošnjake kao narod“, poručio je Ugljanin.
Predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u Njujorku Esad Rastoder iznio je danas takođe fantastičnu ideju, pozvavši Bošnjake iz jugozapadne Srbije da taj region pripoje Crnoj Gori.
„Želim da poručim Bošnjacima Sandžaka da aktiviraju referendum koji je sproveden ili da raspišu novi i da cijeli Sandžak, i južni i sjeverni, pripoje Crnoj Gori. Ovom prilikom želimo vam poslati poruku da ćemo stati iza ovog projekta“, naveo je Rastoder.
Ono što je znakovito u pogledu svih ovakvih inicijativa i događaja, koji se u poslednje vrijeme nižu tolikom brzinom da prestižu jedan drugi, jeste da zvanična Podgorica gotovo ništa od navedenog ne primjećuje niti na to reaguje.
Za taj fenomen postoje samo dva moguća objašnjenja. Prvo je da vlast, koja se nesrećno zaglavila u 1918. godini, nikako ne može da se koncentriše na aktuelna dešavanja iz 2018. koja je na isteku, a drugo je da zvanična Podgorica očigledno smatra da je ulaskom u NATO riješila sve prošle i buduće probleme ovoga svijeta.
Pri tome se zaboravlja davno znana istina — „svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati“.
Govoreći o ideji da se srpski dio Sandžaka pripoji Crnoj Gori, politički analitičar Dragan Rosandić kaže da je teško komentarisati izjave „raznoraznih opskurnih likova koji dolaze praktično sa svih meridijana“. Mnogo ozbiljnije stvari su, kako dodaje, izjave koje dolaze iz Novog Pazara, od pobjednika na izborima za Bošnjački nacionalni savjet Sulejmana Ugljanina.
„On je izjavio da su i Srbija i Crna Gora fašističke zemlje i fašističke tvorevine. Na to se treba koncentrisati jer Sulejman Ugljanin je ipak lik koji ima određeni uticaj tamo, a očigledno i sponzore, a njihova izvorna ideja je pripajanje Sandžaka Bosni, pošto su oni Bošnjaci, a ne Crnoj Gori“, upozorava Rosandić.
Kada je pak u pitanju inicijativa predsjednika bošnjačke dijaspore iz Njujorka Esada Rastodera da se srpski dio Sandžaka, odnosno Raške, pripoji Crnoj Gori, ovaj analitičar slične ideje vidi kao proizvod činjenice da je bošnjački faktor u Crnoj Gori toliko ojačao da sada može da ispostavlja razne „nebulozne zahtjeve“.
„Ovo može da bude neki lokalpatriota porijeklom iz Gusinja ili Plava, koji očigledno ima neke kontakte sa režimom u Crnoj Gori, a kako sada Bošnjaci u Crnoj Gori uglavnom kontrolišu i vlast i Vladu, očigledno im se osladilo, pa vjerovatno sada misle da se malo pojačaju sa rodbinom sa druge strane granice, iz Sjenice i Tutina, i da baš „pojašu“ Vladu Crne Gore raznoraznim nebuloznim zahtjevima“, smatra Rosandić.
Prema riječima našeg sagovornika, u biti čitave stvari je činjenica da su „takozvani manjinski narodi: Bošnjaci, Albanci i Hrvati ’pojahali‘ vladu i režim u Crnoj Gori“, pa zahvaljujući tome što ih „održavaju ih na vlasti svakodnevno ističu raznorazne zahtjeve, što se svakodnevno vidi na terenu“.
„Imate onemogućavanje na Svaču službe mitropolitu Amfilohiju, u Tuzima, na primjer, imate medresu koja se zove ’Mehmet Fatih Osvajač‘, u Plavu imate dolazak albanskog predsjednika Iljira Mete, koji prisustvuje manifestaciji ’Albanski Alpi‘, odnosno Prokletije. U svemu tome nemate nikakvu reakciju državnih organa, ni premijera ni ministara. Oni ćute jer znaju da su na vlasti samo zahvaljujući podršci tih manjinskih partija, dok su na drugoj strani jedino kuražni da diskredituju Srbe i Srbiju, kao i srpski narod u Crnoj Gori“, primjećuje Rosandić.
Situacija u kojoj se vlast održava isključivo na neozvaničenoj koaliciji aktuelnog režima i manjina protiv Srba u Crnoj Gori, po mišljenju našeg sagovornika, dugoročno je pogubna, pa Rosandić zaključuje da je, nažalost, jasno da „takozvana montenegrizacija vodi ka rasulu i nestanku Crne Gore“.
„Očigledno je da svi pokušavaju da obilježe svoju teritoriju u Crnoj Gori i da postave te granične međaše. Kako je svojevremeno jedan poslanik Albanac govorio da ’oni traže svoju sobu u Crnoj Gori‘, evo, danas vidimo i da svi drugi traže svoje sobe: Bošnjaci, Albanci, Hrvati itd, i ta politika ne sluti na dobro, niti vodi ka dobru, već ona direktno vodi ka nestanku Crne Gore“, zaključuje sagovornik Sputnjika.
(Sputnjik)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com