Dan nakon objave zvaničnog mišljenja Venecijanske komisije (VK) u vezi sa Predlogom zakona Vlade Crne Gore o slobodi vjerospovjesti, u javnosti i dalje vlada konfuzija kad je reč o tome kakve će zaista reperkusije mišljenje Venecijanaca imati u najavljenom sukobu Vlade i Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.
Dok iz Vlade tvrde da je Venecijanska komisija jasno podržala predložena zakonska rešenja o zaštiti imovine i kulturnog nasljeđa Crne Gore, iz Mitropolije crnogorsko-primorske (MPC) akcenat stavljaju na činjenicu da ovo tijelo Savjeta Evrope nije dalo zeleno svjetlo za jednostrano preknjižavanje crkvene imovine, tvrdeći da je samim tim crnogorska Vlada dobila negativno mišljenje.
Štaviše, činjenicu da će država isključivo pred sudovima moći da ospori imovinska prava Mitropolije i ostalih eparhija SPC u Crnoj Gori, mnogi već sada vide kao nemoguću misiju za zvaničnu Podgoricu, koja, kako tvrde — „u Crnoj Gori za to neće moći da nađe nijedan dokaz“.
Prema rečima analitičara Luke Radonjića, tumačenja mišljenja Venecijanske komisije su očekivano raznovrsna i različita, ali se jedan utisak probija među mnogima i izbija na čelno mjesto kao najupečatljiviji, a to je da je mišljenje Venecijanske komisije djelovalo kao „prut po prstima“ propagandi vladajuće koalicije u Crnoj Gori i njihovih pratećih medijskih vokala.
„U saopštenju Vlade evidentno je spuštanje tona, a ključne riječi su ’spremnost na uvažavanje preporuka‘, ’obaranje tenzija‘, ’nema govora o preknjižavanju imovine‘, ’povratak na argumentovani i stručni dijalog‘ i tome slično. Štaviše, u jednom dijelu se kaže da ’Vladi ne smeta ako mišljenje Venecijanske komisije Mitropolija doživljava kao pozitivno‘. Da li je u pitanju pokušaj da se prikrije razočaranje, poput boksera koji se smije nakon primljenog udarca, ili je po srijedi nešto drugo — ostaje da se vidi. Svakako, primjetno je da u reakciji Markovićeve Vlade za sada nema ni riječi na temu autokefalnosti takozvane CPC (a tu temu je u javni diskurs plasirao predsjednik Đukanović) već se govori o ’zaštiti kulturnog blaga‘“, primjećuje Radonjić za Sputnjik.
Rovovska borba
Radonjić dodaje da nema sumnje da će mišljenje i preporuke Venecijanske komisije, kao i sam Nacrt zakona, u danima pred nama proći kroz podrobnu pravnu analizu, te da će saglasnosti i nesaglasnosti biti mnogo, ali je jedan pravni aspekat već sada jasan i Mitropolija je na njega skrenula pažnju:
„Naime, jednostranog preknjižavanja crkvene i imovine vjerskih zajednica neće biti, odnosno, Venecijanska komisija se kategorički negativno izjasnila u vezi sa time i vratila je ’želje‘ vlasti u Podgorici na one mogućnosti koje su imale i do sada. Takođe, tamo gdje su okončani postupci, gdje već decenijama i godinama postoje pravosnažna rešenja, tu će država morati da dokazuje svoje pravo da je bila vlasnik crkvene imovine, što je po ocjeni svih relevantnih pravnika nemoguće, ali i poprilično suprotno od Đukanovićevih namjera i očekivanja.“
„Podsjetimo se, na partijskim skupovima u Nikšiću i u Beranama, kao i u intervjuu na televiziji N1, Đukanović je tvrdio da će Crkva morati da dokazuje da je imovina njena.Sigurno je da crnogorski predsjednik neće odustati od svojih namjera, niti je poznat po odustajanju, ali njegov blic-krig je, evidentno, završio neuspjehom, ili je privremeno zaustavljen, a namjere zvanične Podgorice vraćene su na opcije pozicione rovovske borbe. Sa druge strane, jedan dio režimskih medija, osobito onaj dio koji je bespogovorno lojalan Milu Đukanoviću, pokušava da održi tenziju i mobilnost, oslanjajući se, prije svega, na njegov politički uticaj u pravosuđu“, primjećuje Radonjić.
Vlast strepi od stručne rasprave
Na kraju razgovora za Sputnjik, naš sagovornik se posebno osvrnuo na sugestiju Venecijanaca da je potrebno da nadležni organi prvobitno sprovedu javnu raspravu, odnosno, konsultacije sa građanima i vjerskim zajednicama u vezi sa novim Zakonom o slobodi vjeroispovjesti, što su crnogorske vlasti pokušale da izbjegnu po svaku cijenu.
„Sugestija Venecijanske komisije, od koje vladajuća koalicija, a posebno javnost okupljena oko nje, najviše strepi, tiče se neophodnosti uspostavljanja stručne rasprave i javnog dijaloga. Umjesto toga, u poslednjih mjesec dana, režimski mediji, uključujući i Javni servis, za potrebe propagande, plasirali su emisije i intervjue u kojima su autistično slijedili kurs koji je zadao Đukanović. Pa su tako televizijske emisije bile lišene svakog oblika dijalektike u kojem nema konflikta mišljenja. Farsa je dostigla kulminaciju, jer se za sagovornike pozivaju ideološki orijentisani istoričari i analitičari „režimske orijentacije“, a u najapsurdnijim slučajevima možete čuti čak i mišljenje marginalnih političara iz Srbije, poput Nenada Čanka, koji govori o istoriji Crne Gore, ali zato ne možete čuti eminentne crnogorske istoričare i pravnike“, kaže Radonjić.
Naš sagovornik zaključuje da je propaganda režima u pojedinim momentima čak anticipirala i otvorenu agresiju, pa su se u nekim dnevnim novinama mogli naći i ratno-huškački naslovi poput „Vrijeme je da se srpski popovi iseljavaju iz crkava u Crnoj Gori“.
„Nažalost, još jednom se pokazalo da od stručnog dijaloga i javne rasprave najviše strepi crnogorski režim, a po mišljenju mnogih, ništa manje ne strepi ni njihov lider Đukanović, koji je poslednji put na neku televizijsku debatu izašao neposredno prije referenduma davne 2006. godine, uprkos prisustvu i protoku velikog broja važnih tema i izazova sa kojima se Crna Gora suočavala od tada do danas“, jasan je Radonjić.
(Sputnjik)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com