Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, pored najave otimanja crkvene imovine, saopštio je da očekuje da Carigradska patrijaršija prizna autokefalnost „crnogorske pravoslavne crkve“, te da bi ga iznenadilo da se u Carigradskoj patrijaršiji razmišlja drugačije. Da li je taj scenario uopšte moguć?
„Bilo bi to suprotno kanonskom pravu, bilo bi suprotno temeljnom principu etnofiletizma. Kao što smo 1918, podsjećam Vas, ostali bez države, pa nakon toga, bez obzira što nije bilo nasilno, 1920. godine ostali i bez crkve. Godine 2006. su se promijenile okolnosti. Crna Gora je nezavisna država. U skladu sa ovim principom (etnofiletizma) koji sam vam pomenuo, organizacija pravoslavne crkve prati organizaciju države“, rekao je Đukanović.
Ipak, i pored najave ukrajinskog scenarija, po kojem bi po ugledu na Petra Porošenka Đukanović od Vaseljenske patrijaršije zatražio autokefalnost crnogorske crkve, u javnosti se otvorila polemika i da li crnogorski predsjednik obmanjuje javnost kada tvrdi da su autokefalne crkve u pravoslavnom svijetu bez izuzetaka „ustrojene kao nacionalne“, te da „nema ni naroda ni države bez svoje samostalne Crkve“.
Temeljni princip — neznanja
Analitičar Boško Vukićević, uz opasku da je Đukanović izjavom o „temeljnom principu etnofiletizma“ u pravoslavlju demonstrirao zapravo — „temeljno neznanje“, u razgovoru za Sputnjik tvrdi kako nije teško dokazati da autokefalnost nema veze ni sa državom ni sa nacijom.
„Ne može se ni očekivati od Đukanovića da se razumije u crkvena pitanja, budući da se radi o deklarisanom ateisti. Ipak, obmanjujući javnost, on je jeres religioznog nacionalizma (što zapravo odgovara pojmu etnofiletizma) proglasio ’temeljnim principom‘ u pravoslavlju. Tako je, narodski rečeno, Milo još jednom ’lupio — i ostao živ‘! Nažalost, cilj Đukanovićevog obmanjivanja javnosti je da olakšanim putem lansira falsifikat da u okviru pravoslavlja svaka država, ili nacija, imaju svoju separatnu crkvu“, upozorava Vukićević.
Aleksandrijska pokriva kontinent
Naš sagovornik dodaje da je ipak odveć lako iznijeti primjere koji iz temelja pobijaju takvu lažnu tezu:
„Na primjer, Aleksandrijska crkva koja je u diptihu pravoslavnih crkava prva poslije Carigradske, ima jurisdikciju nad čitavim afričkim kontinentom, tj. nad preko 56 država i ko zna koliko nacija. Dakle, ne samo nad jednom državom ili nad nekom od nacija. Ona osim što ima eparhije u Egiptu, ima i 9 eparhija širom cijele Afrike: u Sudanu, u Sjevernoj i Južnoj Africi, u Rodeziji, Etiopiji, Kamerunu…“
„Antiohijska pravoslavna crkva takođe obuhvata Arape iz Sirije (6 eparhija), Libana (6 eparhija), Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije, predjela Turske. Ova patrijaršija pod svojom jurisdikcijom ima i arapske pravoslavne eparhije u Americi i Australiji, sa preko 800.000 vjernika. To što se njeno sjedište nalazi u Damasku, a liturgijski jezici su grčki i arapski, samo potvrđuje svu besmisao Đukanovićeve teze. Dodao bih još da i Jerusalimska crkva takođe ima jurisdikciju van granica Izraela i Palestine, odnosno nad Grcima i pravoslavnim Arapima u Jordanu“, pojašnjava Vukićević.
Ateistička crkva
Naš sagovornik se na kraju osvrnuo i na Đukanovićeva očekivanja, da će Carigradska patrijaršija priznati autokefalnost tzv. CPC po ukrajinskom modelu, što smatra nerealnim nadanjem crnogorskog predsjednika.
„Prije svega, mala je vjerovatnoća da će vaseljenski patrijarh demantovati ono što je do skoro izjavljivao, tj. da ukrajinski i crnogorski slučaj nijesu povezani, kao i da CPC nema osnova da traži autokefaliju“, kaže Vukićević, uz predviđanje da za odbranu pravoslavnih svetinja od režimskog napada u Crnoj Gori od ključne važnosti ipak neće biti stav carigradskog patrijarha ili Đukanovićeve neistinite tvrdnje o etnofiletizmu u pravoslavlju, već da će od presudnog značaja biti „stanje na terenu“.
„A stanje na terenu pokazuje da Đukanović nema dovoljan broj dobrovoljaca koji bi činili ’vjerni narod‘ njegove nove crkve. Prije svega, jer je najveći dio malobrojnih Milovih sljedbenika u ovom poduhvatu sačinjen od ateista ili osoba koje vrlo malo znaju o osnovama hrišćanstva. S druge strane, vjernici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja je po svim istraživanjima najpopularnija institucija u našoj državi, spremni su da brane temelje svoje vjere, kao i svetinje, po svaku cijenu. Iz tih razloga projekat otimanja crkvene imovine je osuđen na propast“, kategoričan je Vukićević.
(Sputnjik)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com