Iako procenat žena na mestima fotografa, snimatelja i tehničkog osoblja u filmskoj industriji i medijima raste, njihov položaj često nije ravnopravan u odnosu na muške kolege, a svedoci smo i seksualnog uznemiravanja, posebno u filmskoj industrijii, rekla je snimateljka Anđela Dostanić.
Na konferencijama za medije i iza filmskih i televizijskih kamera u poslednjih nekoliko godina viđa se otprilike srazmeran broj muškaraca i žena, sa nešto većim udelom muškaraca.
Ipak, porast zastupljenosti žena u bilo kojoj delatnosti otvara veliki prostor za rodnu neravnopravnost, fizičko i verbalno uznemiravanje, pa čak i govor mržnje.
Dostanić, koja se bavi snimanjem u medijskoj i filmskoj industriji, završila je osnovne studije antropologije, a sada je master student dokumentarnog filma i za agenciju Beta je govorila o odnosu žena snimatelja u filmskoj industriji i medija i rodnoj neravnopravnosti.
Na pitanje da li se u svom poslu, odnosno u svakodnevnom životu na radnom mestu, susrela sa nekim primerima rodne neravnopravnosti, Dostanić je rekla da u poslu toga, nažalost, ima dosta.
„Imam i jedan primer – na jednoj televiziji, čije ime neću navesti, sam odbijena za posao samo zato što sam žena. Šef snimatelja (te televizije) i ja smo se dogovorili da je njima potrebna još jedna osoba u timu. Ja sam se njemu dopala na osnovu razgovora i rekao je da mogu da počnem sa radom. Ipak, kada se obratio svom nadređenom, odnosno osobi koja je moje angažovanje trebalo da potvrdi i odobri, on je rekao da već imaju jednu ženu u timu, te da im nije potrebna još jedna“, rekla je ona.
Dostanić je ukazala na činjenicu da u filmskoj industriji dolazi do učestalog seksualnog uznemiravanja, koje je normalizovano.
„Prisustvovala sam tome da ljudi na određenim „pozicijama moći“ dobacuju ženama neslane šale, čak ih i dodiruju. Tada nemate kome ni da se obratite: oni (ljudi na „pozicijama moći“) su često vrlo dobro povezani i čuvaju jedni drugima leđa. Eventualno rešenje je da odete na sud ili da to nekako dokumentujete, ali pitanje je šta ćete dobiti od toga“, objasnila je ona.
Na pitanje da li se u radu za medije sretala sa omalovažavanjem ili neprikladnim komentarima muških kolega na račun njene sposobnosti za obavljanje tog posla, Dostanić navodi da takvi slučajevi postoje, ali da situacija nije toliko problematična kao u filmskoj industriji.
„Dešavalo se, to su značajno suptilniji komentari. Ipak, kada se neko ponudi da mi ponese nešto od opreme, ja to rado prihvatim. Nekad dođete na konferenciju za medije, neko vas prvi put vidi i dobaci vam „Je l’ znaš ti kako da ubaciš taj kabl u tu kameru?“ i tome slično. Ipak, to ništa nije previše izraženo. Ima mnogo muških snimatelja koji su zaista divni. Neki maliciozni komentari su definitivno upućeni meni i mojim koleginicama, ali to definitivno nije toliko problematično kao u filmskoj industriji“, kazala je ona.
Na pitanje da li postoji neko logično objašnjenje za to što se muškarci češće viđaju na pozicijama snimatelja i montažera u obe industrije, kao i da li postoji prostor za poboljšanje, odnosno veću uključenost žena u ovim poslovima, Dostanić se poslužila istorijskim primerom žena u ulozi montažera.
„Zanimljivo je da su se montažom tokom istorije prvo bavile žene, a ne muškarci. Tako je bilo i u Holivudu i u Sovjetskom savezu. Kako su se tada montirale trake na kojima se nalazio film, tu je bila potrebna velika manuelna preciznost i posvećenost detaljima, što su osobine koje su se tradicionalno vezivale za žene. Posao montažera se ranije poredio sa poslom šnajderke, dok se posao snimanja više vezivao za muškarce“, objasnila je ona.
Dostanić je dodala da se situacija danas, ipak, sve više menja.
„Mnogo je žena snimateljki. Za koji god projekat da sam se prijavila i u koju god medijsku kuću sam došla, nisam bila sama. To se definitivno menja. S druge strane, mislim da je ženama malo teže da dođu na poziciju vrha nekog sektora, na primer da dođu na poziciju direktora fotografije i slično. Tu je više mogućnosti otvoreno muškarcima, ali, kako se menja društvo, i to se menja. Mislim da će biti sve bolje i bolje“, zaključila je ona.
Projekat „Svi imaju reč – zajedno za rodnu ravnopravnost u školama“ sprovode Akademija ženskog liderstva i Medijski centar Beta, a podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Mladi i mediji za demokratski razvoj“.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com