Podizanje mentalno jake dece je važan korak u pripremi da se sa samopouzdanjem nose sa životnim usponima i padovima. Roditelji često žele da zaštite svoju decu od neprijatnosti, verujući da im pomažu. Ali prema psihoterapeutkinji Ejmi Morin, ova dobronamerna navika može doneti više štete nego koristi.
Morin, klinički socijalni radnik i autor knjige 13 stvari koje mentalno jaki roditelji ne rade, objašnjava da jedna ključna navika razdvaja mentalno jaku decu od one koja se bore sa izazovima. Ne radi se o tome da budu čvrsti ili da kriju emocije, već o tome kako sami nauče da se nose sa svojim osećanjem.
Pustite decu da preuzmu odgovornost za svoje emocije
Jedna od najvažnijih stvari koje roditelji mogu da urade je da nauče svoju decu da regulišu sopstvene emocije. Kada upravljaju osećanjima svoje dece prema njima – momentalno ih razvesele, umešaju se da ih smire ili prebrzo rešavaju probleme – sprečavaju ih da razviju osnovne veštine suočavanja.
Umesto da odmah umiruju ili ometaju dete kada je uznemireno, roditelji bi trebalo da ga vode u samostalnom upravljanju emocijama. Deca koja nauče da upravljaju frustracijom, tugom i razočarenjem postaju otpornija i stiču poverenje u svoju sposobnost da se nose sa neuspesima.
Kako roditelji mogu da neguju emocionalnu snagu kod svoje dece
Podizanje mentalno jake dece zahteva ravnotežu podrške i nezavisnosti. Evo nekoliko načina na koje roditelji mogu pomoći svojoj deci da izgrade emocionalnu otpornost:
Normalizujte teške emocije: Deca moraju da znaju da je osećaj tuge, frustracije ili ljutnje normalan. Umesto da odbacite njihove emocije, potvrdite ih govoreći: „U redu je osećati se uznemireno. To znači da ti je stalo do ovoga”. Kada deca shvate kako se osećaju kao deo života, manje ih se plaše.
Podstaknite rešavanje problema: Kada se dete suoči sa izazovom, postavljajte mu pitanja za usmeravanje umesto da odmah popravljate stvari. Recite nešto poput: „Vidim da ste stvarno uznemireni. Šta mislite da možemo učiniti da stvari popravimo?”. Ovo im pomaže da razviju veštine kritičkog mišljenja.
Naučite veštine suočavanja: Pomozite deci da izgrade lični skup strategija za rukovanje jakim emocijama. Ovo može uključivati duboko disanje, vođenje dnevnika, slušanje muzike ili kratku pauzu. Kada roditelji pokažu zdrave načine da se nose sa stresom, to predstavlja moćan primer i zajedničko praktikovanje ovih veština pojačava njihovu efikasnost.
Postavite granice dok potvrđujete osećanja: U redu je da se deca izražavaju, ali to moraju da urade na društveno prikladan način. Ako napadnu, mirno ih podsetite: „U redu je biti ljut, ali nije u redu vikati na brata“. Zatim ih preusmerite na strategiju suočavanja.
Prepoznajte i pohvalite napredak: Kada se dete dobro nosi sa emocijama, priznajte njegov trud. Jednostavne fraze poput: „Primetio sam da ste duboko udahnuli kada ste bili frustrirani, to je sjajno!“ ojačati pozitivno ponašanje i izgraditi samopouzdanje.
Povlačeći se i dozvoljavajući deci da iskuse i obrade ono što osećaju, roditelji ih opremaju veštinama koje će im koristiti za ceo život. Oni će izrasti u odrasle koji mogu da se suoče sa izazovima, efikasno rešavaju probleme i grade zdrave odnose, što je sve ključne sastojke za uspešan i ispunjen život.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com