Emocionalno zlostavljanje dece od strane roditelja je mnogo opasnije od batinanja koje je takođe strogo zabranjeno u vaspitanju dece!
Veoma mali broj roditelja obraća pažnju na emocionalno zlostavljanje dece u obrazovanju, a neki od njih i ne znaju šta ovaj pojam znači. Naime, neke stvari koje kažete svom detetu mogu u velikoj meri uticati na njegovo odrastanje i sazrevanje, jer ostavljaju veliki trag u njegovoj duši.
Iako vam se čini potpuno bezazlenim kada svoje mališane izgovorite određene reči, u dečjoj glavi se odvija sasvim druga slika koja vrlo lako može dovesti do anksioznosti, depresije i niskog samopouzdanja.
Zato zaboravite na sledeće rečenice, jer one nikako nisu dobar način za vaspitanje deteta!
1. Ignorisanje dečjih osećanja (Da li je moguće da plačeš zbog toga?!)
Možda vam se pokvarena igračka čini nevažnom u poređenju sa plaćanjem mesečnih računa, ali to ne znači da vaše dete nije i ne treba da mu bude žao zbog gubitka omiljene stvari.
Kada se tako nešto desi, a vi to ne razumete, dete nauči da potiskuje tugu, a potom i sreću, bes, radost… Tako deca izrastaju u ljude koji nisu u stanju da izraze svoja osećanja, a samim tim i da izgrade iskren odnos sa ljudima oko sebe. U budućnosti će im biti teško da se nose sa intenzivnim emocijama, koje mogu dovesti do depresije i anksioznosti u odraslom dobu.
2. Poređenje sa drugima (Vidi kako tvoj brat to radi!)
Ako svoje dete stalno upoređujete sa „savršenim detetom“ svojih prijatelja, sprečavate ga da vidi pravu sliku o sebi i čini da se oseća kao gubitnik.
Takođe, favorizovanje jednog deteta u porodici dovodi do nepotrebnog rivalstva među braćom i sestrama.
Štaviše, jedan od njih će se osećati nevoljeno, dok će drugi morati da nosi teret ideala savršenog deteta i stalno pokušava da se natera da radi ono što suštinski ne želi, samo da bi se dokazao roditeljima i pružio mu malo ljubavi. Ta depresija razvijena u detinjstvu često se prenosi u odraslo doba.
3. Laganje dece (Rekao si da mogu da se igram kada završim domaći! Ne, nisam to rekao…)
Nemojte namerno menjati memoriju ako je ispravna dodavanjem novih detalja ili promenom starih. Isto važi i za obećanja data deci. Ovo će dovesti do toga da deca sumnjaju u sebe i svet oko sebe, što će rezultirati niskim samopoštovanjem. A to može dovesti do anksioznosti i depresije, au težim slučajevima i do psihoze.
4. Nadimci zasnovani na mentalnim sposobnostima ili fizičkom izgledu (Zašto si uvek takav slabić?)
Iako se deca podstiču da ignorišu stvari koje ih povređuju, kao što su nadimci u školi, nije isto kada su u pitanju reči njihovih roditelja. Na taj način uništavate sliku o sebi, što na kraju može rezultirati raznim psihičkim poremećajima, ali i poremećajima u ishrani.
5. Uslovljena ljubav (Volim te, ali moraš da dobiješ bolje ocene)
Verujemo da ste sa ovim imali najbolje namere kao roditelj, jer ste samo želeli da ga motivišete. Ali vaše dete ne vidi motivaciju, već čuje sledeće: Ja i svi drugi ljudi na svetu ćemo vas voleti samo ako sve radite savršeno; ne vrediš ništa ako nemaš neka dostignuća iza sebe.
Ove rečenice ste verovatno čuli mnogo puta od svojih roditelja, pa se samo setite kako ste se osećali u tom trenutku. Uopšte nije prijatno, zar ne? Zato dobro pazite šta kažete svom detetu, jer neke reči mogu uticati na njegov budući život, kao i da mu se duboko urezuju u pamćenje.
(Stil Kurir)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com