Sa petnaestoro za jedno veče

Život nam postaje sve brži: uradi ovo, uradi ono, obavi sve poslove, povremeno se nađi sa prijateljima, treba pomoći i roditeljima… Vreme začas proleti. Svi su stalno u žurbi, zatrpani obavezama, a kada izađu, opterećeni su time da se moraju fenomenalno provesti (jer ko zna kad će sledećeg puta uspeti da izađu). Gde je tu vreme za upoznavanje novih ljudi? Ako ste sami, kako ćete pronaći nekog (ili neku) za sebe, kad nemate vremena ni da se pošteno naspavate – čak i jedete s nogu, između jedne i druge obaveze? Iskreno rečeno, nemate čak vremena ni da razmišljate o tome. E, pa evo čega su se neke agencije „u belom svetu“ setile: izaći ćete sa 15 osoba iste večeri!

Kako sa 15, pitate se, kad nemate vremena da pošteno popričate ni sa jednom? Evo o čemu se radi: prijavite se u neku od tih agencija – jedini uslov, osim mesta boravka, jeste to da se trenutno ne viđate ni sa kim – i oni vas uskoro pozovu, kao i još dvadeset devetoro prijavljenih. Petnaest muškaraca i petnaest žena (naravno, još jedan uslov je da su svi punoletni). Mesto sastanka će najčešće biti za tu priliku zakupljen kafić. U toku jedne večeri upoznaćete se sa 15 osoba suprotnog pola. Sve ide kao na pokretnoj traci: imate tačno tri minuta sa svakom osobom – zato je bolje da već imate ideju šta ćete reći o sebi i šta vas tačno zanima da saznate. Kako tri minuta isteknu, počinje razgovor sa sledećom osobom i tako dok se svi parovi ne „izređaju“.

Zvuči sumanuto? Pitate se zašto bi to neko uopšte radio? Pa, nekima se čini da to i nije tako loša prilika da za jedno veče upoznaju 15 različitih osoba. Pored toga, nema mesta ni strahu od toga da nećete smeti da priđete nekom – prići ćete sigurno, kao ni od toga da će osoba koja vas zanima biti suviše zauzeta da obrati pažnju na vas. Još uvek sumnjičavo vrtite glavom, pitajući se da li tako nešto uopšte može da funkcioniše? U praksi se pokazalo da kako-tako funkcioniše. Ideja je još mlada, pa nema podataka o dugoročnim vezama, ali ljudi obično uspeju da među petnaestoro odaberu bar jednog/jednu s kim mogu makar da izađu na piće i malo bolje se upoznaju. I to je neki početak…

Naravno, teško je ne zapitati se zar takvu osobu nisu mogli da pronađu među kolegama.

Za kraj, ako vas je ova priča zaintrigirala i pitate se da li tako nešto postoji i kod nas, odgovor je: još uvek ne.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com