Spadam u ljude koji ne vole da se zabavljaju. Mislim, volim da odlazim na zabavna mesta, ali da se tamo zabavljam? Nikako. Uvek postoje stvari koje mi na zabavnom mestu budu preฤe od same zabave.
Odem tako u neki klub, fini, naravno, u kojem se svi ponaลกaju, kako drugaฤije nego fino, i u toj finoฤi svi se pomalo kao dosaฤuju i ฤekaju da se neลกto dogodi, ali im je kao ipak svejedno.
Malo posmatram devojke koje se tuda muvaju – kratke suknje i duboki dekoltei, ลกetaju se kao da su baลก one liฤno izmislile grudi, a onda primetim atrakciju za to veฤe.
Izvesna devojka u mojoj neposrednoj blizini neprestano drลพi svog momka za ruku, a gleda oko sebe na sve strane da sluฤajno neลกto ne propusti. Odjednom vrisne: – Jao, eno ga P. P. – i to zaista bude taj neki poznati P. P. Ipak, ne bude mi jasno kakve to sad ima veze, mislim, kad veฤ drลพi svog ฤoveka za ruku, treba da je bude baลก briga ลกto je stigao neki popularni pozer. Posle nekog vremena, ona opet oduลกevljeno vrisne.
– Eno ga i M. M. – pa zatim – jao, je li ono B. B. – i zaista, bio je B. B. Pa ลกta onda? A neprestano drลพi ruku svog mladiฤa, ne puลกta ga.
Na kraju sam stekao utisak da ona ne drลพi ruku na ฤoveku, nego na nekoj pepeljari punoj opuลกaka ili na dopola popijenoj ฤaลกi, a pridrลพavani momak se nekako smanjuje, sve viลกe i viลกe, jadnik, i uskoro ga je trebalo traลพiti ispod pepeljare ili tanjiriฤa sa bademima – toliko se nesreฤnik bio smanjio – dok su te ฤuvene face profuravale preko podijuma za igru.
Nastavih da razmiลกljam sa izvesnim uzbuฤenjem kako nikada ne bih bio sa devojkom koja me drลพi za ruku, a zija u neke face bog te pita odakle s takvim primetnim oduลกevljenjem. Najzad, ljubav je ljubav, ลกala je ลกala, ali je uvek tiลกina kad zlatna ribica umire…
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com