Na Univerzitetu Dartmouth, 1965. godine, dva profesora John Kemeny i Thomas Kurtz razvila su „Beginner“s All-purpose Symbolic Instruction Code“ ili skraฤeno BASIC. BASIC je prvenstveno bio razvijen zbog potrebe interaktivnosti programskih jezika. Ova interaktivnost znaฤi da programeri mogu da unose komande i da odmah potom iskuse rezultate obrade. Umesto dotadaลกnje potrebe koriลกฤenja kartica, studenti ova dva profesora koristili su terminale, gde su nakon unosa programskog koda izdavali naredbu „Run“, a rezultati obrade su mometalno bili ลกtampani na ลกtampaฤima. Prednost ovih instantnih rezultata je u davanju velike slobode programerima u smislu eksperimentisanja, ลกto je omoguฤilo ostvarenje novih ideja.
Kasnih sedamdesetih godina proลกlog veka, u veฤim koliฤinama su prodati prvi personalni raฤunari od strane kompanija kao ลกto su Apple, Commodore i Atari, a svaki od njih imao je sopstvenu verziju BASIC interpretera smeลกtenog u RAM memoriju. Tada se pojavila mala kompanija „Microsoft“, koja je trลพiลกtu ponudila svoju verziju BASIC-a, ali ta verzija se, za razliku od prethodnih, uฤitavala u RAM memoriju raฤunara. Mnogi korisnici su se okrenuli BASIC-u jer se odlikovao jednostavnoลกฤu i lako se uฤio; takoฤe su provodili sate i sate vremena prekucavajuฤi BASIC listinge iz magazina i knjiga.
Vremenom su programeri postajali sve razoฤareniji sporoลกฤu BASIC-a, a sporost je dolazila od toga ลกto su programi interpretirani, a ne kompajlirani. To znaฤi da se svaka programska instrukcija sukcesivno prevodila i izvrลกavala, pa su rezultati jako sporo dobijani. Naravno, postojali su tu i drugi problemi. BASIC takoฤe nije bio podesan i za strukturno programiranje, jer su sve varijable bile globalne, a i nije bilo moguฤe izvesti i samostalne procedure i module koji su potrebni za strukturno programiranje. Sredinom osamdesetih „Microsoft“ je pokuลกao da reลกi postavljene probleme sa verzijom QuickBasic, jezikom koji je bio viลกe kompajlerski nego interpreterski. QuickBasic podrลพava sledeฤe:
- procedure – rutine za viลกestruku upotrebu unutar programa
- module – rutine za viลกestruku upotrebu koje se ne nalaze u glavnom programu
- korisniฤki definisane funkcije – rutine za viลกestruku upotrebu koje mogu da prihvate parametre i vrate vrednosti
Za razliku od ranijih programa koji su se izvrลกavali od poฤetka do kraja, sada se program mora „razbiti“ u funkcije, ลกto je programe ฤinilo manjim i viลกe efikasnim. Osim toga, QuickBasic je ponudio i integrisano programsko okruลพenje – ลกto znaฤi da su programeri mogli da preureฤuju, kompajliraju i pokreฤu programe iz istog ekrana.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com