Veliki problem pri projektovanju softvera i softverskih proizvoda je nepoznavanje i neprimenjivanje egzaktno zasnovanih metodologija. Rezultat ovakvog naฤina rada je „kreiranje“ loลกeg softverskog proizvoda, vrlo loลกeg kvaliteta, koji smanjuje ugled informatiฤke profesije uopลกte. Ovaj naฤin kreiranja je najฤeลกฤe stihijski, zasnovan na intuiciji, nekom iskustvu i razumu. Najveฤi broj naลกih projektanata i programera radi ovako, tako da imamo proizvode neodgovarajuฤeg kvalitativnog nivoa. Uslov za uspeลกno bavljenje i profesionalni rad je sistematska primena teorijskih znanja i metodologija.
Pre ulaลพenja u samu teoriju projektovanja softvera definisaฤemo neke termine, kao prvi postavlja se termin softverski proizvod. Softverski proizvod za masovnu upotrebu je skup programa, datoteka i odgovarajuฤe dokumentacije, namenjen realizaciji odreฤenih zadataka. Istovremeno moลพemo da definiลกemo i termin Softver, koji je sve ovo ลกto ฤini i softverski proizvod, ali samo bez dokumentacije. Sledeฤi termin je softversko inลพenjerstvo, koji je prvi put upotrebio i formulisao Franc Bauer, 1968. godine na konferenciji nauฤnog komiteta NATO-a. Inaฤe, skup je organizovan zbog tadaลกnje krize u razvoju softvera, a sama kriza je nastala zbog treฤe generacije raฤunara (IBM serije 360, 370) gde je ustanovljeno da hardver brลพe napreduje nego softver (trenutno se razvoj softvera nalazi u sliฤnoj krizi). Tih godina u razvoju softvera nije bilo nikakve teorijske osnove, a ova nauฤna konferencija je imala je tri cilja:
- razvijanje kvalitetnijeg softvera
- da se ubrza razvoj softverskih proizvoda (neki razvojni projekt su se oduลพili na viลกe od godinu dana)
- da softver bude ลกto jeftiniji i ekonomski isplativiji.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com