Šta se čita? „Devičanski plavo“

Dolazi hladnije vreme, kiše, magle… Vreme kad se zavučete u kuću i povremeno (ili češće, ukoliko ste od onih koji zaista vole da čitaju) vam baš prija dobra knjiga. Nemate preteranu želju da čitate nešto za šta pojma nemate šta je, pa da utvrdite da vas knjiga zapravo ne zanima – a radno vreme biblioteke se upravo završilo i ne možete da odete po neku drugu knjigu. Imamo jedan predlog za vas – „Devičanski plavo“ Trejsi Ševalije. Ukoliko ste gledali film „Devojka sa bisernom minđušom“ i dopao vam se, ili ste čitali knjigu sa tim naslovom i dopala vam se, moguće je da će vam se dopasti i prvi roman autorke „Devojke sa bisernom minđušom“. Taj prvi roman je, pogodili ste, „Devičanski plavo“. O čemu se radi?

Glavni likovi knjige su Izabel di Mulen, udata Turnije, i njen daleki potomak, žena koja je živela četiri veka kasnije, Ela Tarner (amerikanizirano prezime Turnije). Izabel je živela u malom francuskom selu u oblasti Seven; smatrali su je vešticom zbog njene crvene kose i zbog toga što je, kao i njena majka, bila babica, i prezirali su je jer se molila devici Mariji. Kad je zatrudnela sa Etjenom Turnijeom, udala se za njega – a on ju je želeo samo zato što ju je njegova majka mrzela. Nekoliko godina kasnije, nakon pokolja hugenota, Izabel je prinuđena da zajedno sa svojom porodicom (u tom trenutku ima već troje dece) beži u Švajcarsku.

Četiri veka kasnije, Amerikanka Ela Tarner dolazi sa svojim mužem Rikom u francuski gradić Lil sir Tarn. Rik radi u Tuluzi i na početku im se Lil sir Tarn oboma jako dopao; međutim, Ela uskoro otkriva kako joj nikako ne uspeva da se uklopi u francuski gradić. Ona je tamo strankinja i njen slabašni gimnazijski francuski, kao ni to što menja svoje prezime u Turnije, nimalo ne pomažu lokalnom stanovništvu da je prihvati. Da bi nekako popunila vreme (jer mora da položi francuski ispit za babice kako bi mogla da se bavi svojim poslom), Ela se baca u potragu za podacima o svojim precima. U tome joj pomaže lokalni bibliotekar Žan-Pol (pogodili ste, zgodan je), koji joj postaje sve bliži kako se njen prezaposleni muž udaljava od nje. Uprkos slabim izgledima za uspeh, Elino istraživanje napreduje – i dovodi do užasavajućih otkrića o običajima njenih predaka.

„Devičanski plavo“ je uzbudljiv roman o potrazi jedne žene za svojim korenima i o borbi njenog pretka da zadrži svoja verovanja. U njemu se prepliću prošlost i sadašnjost, pun je ljubavi, mržnje i misticizma – a sve to je veoma čitljivo napisano i nimalo ne „smara“. „Devičanski plavo“ će se verovatno pre dopasti devojkama nego dečacima (mada, možda i ponekom dečaku bude zanimljiv, ako ni zbog čega drugog, onda zato što mu može približiti način na koji žene razmišljaju). U svakom slučaju, odlična knjiga za kišna popodneva kad vam se zaista nikud ne izlazi.

Pratite Krstaricu na www.krstarica.com