Japanska dunja je specifični vesnik proleća…
Japanska dunja je ukrasni grm poreklom iz istočne Azije i popularan je po svojim prelepim cvetovima koji se pojavljuju u rano proleće, pre nego što opadaju.
Iako nije preterano zahtevan za rast, postoji nekoliko ključnih aspekata o kojima treba voditi računa.
Japanska dunja više voli sunčano ili polusenovito mesto, i iako nije izbirljiva u pogledu zemljišta, najbolje uspeva na plodnom i dobro dreniranom zemljištu. Otporan je na zimu, hladnoću i vrućinu, dobro podnosi sušu.
Možete posaditi u rano proleće ili u jesen. Pripremite rupu za sadnju duplo veću od korenovog sistema biljke, a zatim dodajte organsku materiju i đubrivo u tlo pre sadnje.
Kako se brinuti za to?
Iako je otporna na sušu, neophodno je redovno zalivanje, posebno tokom prve godine nakon sadnje.
Biljku hranite tri puta godišnje – u proleće azotnim đubrivom, a sredinom leta i u jesen đubrivima bogatim kalijumom i fosforom. Redovno ga orezujte nakon cvetanja. Bočne grane odrežite na 2-3 pupoljka, a predebele grane istanjite da bi se formirao žbun.
Iako je veoma izdržljiva, u hladnijim predelima možete zaštititi korenje malčiranjem pre zime.
Japanska dunja se može razmnožavati semenom, reznicama ili reznicama. Reznice se uzimaju krajem leta ili početkom jeseni, dužine 10-15 cm Zanimljivo je da japanska dunja daje plodove koji liče na male zlatnožute jabuke, jestive su, ali su veoma tvrde i gorkog ukusa. Zbog svoje arome se uglavnom koriste kao dodatak džemovima, kompotima i likerima. Plodovi sazrevaju kasno u jesen i sadrže visoke hranljive vrednosti, uključujući vitamin C, pektin i organske kiseline.
(Tportal.hr)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com