Da li ste se ikada zapitali kakav bi svet izgledao da svi odjednom nestanu?
ล ta bi se desilo sa svim naลกim stvarima? ล ta bi se desilo sa naลกim kucฬama, naลกim kvartovima, naลกim gradovima? Ko bi hranio psa? Ko bi kosio travu? Iako je to uobiฤajena tema u filmovima, TV emisijama i knjigama, kraj ฤoveฤanstva je i dalje ฤudna stvar za razmiลกljanje. Na ovo pitanje jedne uฤenice odgovorio je Karlton Basmajan, vanredni profesor zajednice i regionalnog planiranja, sa katedre za Urbanistiฤki dizajn drลพavnog univerziteta u Ajovi.
Evo koje promene bi se dogodile na planeti za samo 365 dana ako bi ljudi nestali.
Toliko tiลกine
Kada bi ljudi jednostavno nestali sa sveta, a vi biste mogli da se vratite na Zemlju da vidite ลกta se dogodilo godinu dana kasnije, prva stvar koju biste primetili ne bi bila vaลกim oฤima.
To bi bilo sa vaลกim uลกima.
Svet bi bio tih. I shvatili bisteย koliku buku ljudi prave. Naลกe zgrade su buฤne. Naลกi automobili su buฤni. Naลกe nebo je buฤno. Sva ta buka bi prestala.
Primeticฬete vremenske prilike. Posle godinu dana bez ljudi, nebo bi bilo plavije, vazduh bistriji. Vetar i kiลกa bi oฤistili povrลกinu Zemlje; sav smog i praลกina koje ljudi prave bi nestali.
Dome, slatki dome
Zamislite tu prvu godinu, kada bi vaลกa kucฬa sedela bez ikakvih problema.
Uฤite u svoju kucฬu – i nadajte se da niste ลพedni, jer u vaลกim slavinama necฬe biti vode. Sistemi vode zahtevaju stalno pumpanje. Ako niko nije na javnom vodovodu daย upravlja maลกinama koje pumpaju vodu, onda vode nema.
Ali voda koja je bila u cevima kada su svi nestali bi joลก uvek bila tu i kada je doลกla prva zima โ tako da bi pri prvom hladnom naletu hladan vazduh zamrznuo vodu u cevima i popucale bi.
Ne bi bilo struje. Elektrane bi prestale da rade jer ih niko ne bi nadgledao i odrลพavao zalihe goriva. Tako bi vaลกa kucฬa bila mraฤna, bez svetla, TV-a, telefona ili kompjutera.
Vaลกa kucฬa bi bila praลกnjava. U stvari, u vazduhu je stalno praลกina, ali mi to ne primecฬujemo jer naลกi sistemi za klimatizaciju i grejaฤi raznose vazduh. I dok se krecฬete kroz sobe u svojoj kucฬi, i vi odrลพavate praลกinu u pokretu. Ali kada sve to prestane, vazduh u vaลกoj kucฬi bi bio miran i praลกina bi se slegla svuda.
Trava u vaลกem dvoriลกtu bi rasla โ i rasla bi i rasla dok ne bi postala toliko duga i gipka da bi prestala da raste. Pojavio bi se novi korov, i bio bi svuda.
Mnogo biljaka koje nikada ranije niste videli ukorenilo bi se u vaลกem dvoriลกtu. Svaki put kada drvo ispusti seme, moลพe izrasti mala mladica. Niko ne bi bio tu da ga izvuฤe ili poseฤe.
Primetili biste da mnogo viลกe insekata bruje okolo. Zapamtite, ljudi imaju tendenciju da rade sve ลกto mogu da se otarase buba. Oni prskaju vazduh i zemlju sprejom protiv buba. Oni uklanjaju staniลกte buba. Stavili su paravane na prozore. A ako to ne uspije, udare ih.
Bez ljudi koji rade sve ove stvari, insekti bi se vratile. Ponovo bi imali slobodnu kontrolu nad svetom.
U ulici u kojoj ลพivite
U vaลกem kraju, stvorenja bi lutala okolo, gledala i pitala se.
Prvo maliลกani: miลกevi, mrmoti, rakuni, tvorovi, lisice i dabrovi. Ovo poslednje bi vas moglo iznenaditi, ali Severna Amerikaย je nekada bila bogata dabrovima.
Kasnije su dolazile vecฬe ลพivotinje โ jeleni, kojoti i poneki medved. Ne u prvoj godini, moลพda, ali na kraju.
Bez elektriฤnog svetla, vratio bi se ritam prirodnog sveta. Jedina svetlost bi bila od Sunca, Meseca i zvezda. Nocฬna stvorenja bi se osecฬala dobro kada bi vratila svoje tamno nebo.
ฤesto bi se deลกavali poลพari. Grom moลพeย da udari u drvo ili poljeย i zapali grmlje ili pogodi kucฬe i zgrade. Bez ljudi koji bi ih ugasili, ti poลพari bi trajali dok se sami ne izgore.
Oko grada
Posle samo godinu dana, betonske stvari โ putevi, autoputevi, mostovi i zgrade โ izgledali bi otprilike isto.
Vratite se, recimo, deceniju kasnije, i pukotine bi se pojavile na njima, sa malim biljkama koje su se vijorile kroz njih. To se deลกava zato ลกto se Zemlja stalno krecฬe. Sa ovim kretanjem dolazi pritisak, a sa ovim pritiskom dolaze i pukotine. Na kraju bi putevi popucali toliko da bi izgledali kao razbijeno staklo, aย ฤak bi i drvecฬe raslo kroz njih.
Mostovi sa metalnim nogama bi polako zarฤali. Grede i vijci koji drลพe mostove takoฤe bi zarฤali. Ali veliki betonski mostovi iย meฤudrลพavni autoputevi, takoฤe betonski, trajali bi vekovima.
Brane i nasipi koje su ljudiย sagradili na rekama i potocima svetaย bi erodirali. Farme bi se vratile prirodi. Biljke koje jedemo poฤele bi da nestaju. Viลกe nema mnogo kukuruza, krompira ili paradajza.
ลฝivotinje na farmi bile bi lak plen medveda, kojota, vukova i pantera. A kucฬni ljubimci? Maฤke bi postale divlje โ to jest, postale bi divlje, iako bi mnoge bile plen vecฬih ลพivotinja. Vecฬina pasa takoฤe ne bi preลพivela.
Kao u starom Rimu
Za hiljadu godina, svet kojeg se secฬate bi joลก uvek bio nejasno prepoznatljiv. Neke stvari bi ostale; to bi zavisilo od materijala od kojih su napravljeni, klime u kojoj se nalaze i obiฤne srecฬe. Ovde stambena zgrada, tamo bioskop ili trลพni centar koji se raspada stajali bi kao spomenici izgubljenoj civilizaciji. Rimsko carstvo je propalo pre viลกe od 1500 godina, ali ฤak i danas moลพete videtiย neke ostatke.
Ako niลกta drugo, iznenadni nestanak ljudi sa sveta otkrio bi neลกto o naฤinu na koji smo se odnosili prema Zemlji. To bi nam takoฤe pokazalo da svet koji imamo danas ne moลพe da preลพivi bez nas i da ne moลพemo preลพiveti ako nam nije stalo do njega. Da bi nastavila da funkcioniลกe, civilizacija โ kao i sve drugo โ zahteva stalno odrลพavanje.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com