Mnoga deca odrastaju u okruženju koje nije nužno nasilno ili ekstremno, ali ipak ostavlja duboke emocionalne ožiljke. Kada se detetu ne daje prostor da iskaže svoje emocije, kada se oseća upoređenim, zanemarenim ili neshvaćenim, ono razvija obrazac ponašanja koji u odraslom dobu može da preraste u anksioznost.
Ove obrasce ponašanja, koji često potiču iz disfunkcionalne porodične dinamike, podelila je psihoterapeutkinja Maja Ušioko kako bi podigla svest o tome šta može uticati na našu psihološku stabilnost danas.
To su obrasci u detinjstvu koji mogu biti koren anksioznosti, smatra psihoterapeutkinja.
- Poređenje sa braćom i sestrama.
- Tabu teme u porodici (teme o kojima se „nije smelo“ pričati – poput seksualnosti, problema zavisnosti ili sukoba između roditelja…).
- Emocije deteta nisu bile važne.
- Označavanje deteta kao „problematičnog“ bez dubljeg razmatranja razloga koji stoje iza toga.
„Ovi obrasci ponašanja u disfunkcionalnim porodicama su veoma česti. Oni utiču na nas, naše odnose, naš osećaj sigurnosti i nivo samopouzdanja. Ovi obrasci su često osnova anksioznosti u odraslom dobu. Međutim, psihoterapija je korak ka boljem kvalitetu života“, zaključila je Ušioko.
(Index.hr)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com