Pitanje postojanja Boga jedno je od najdubljih i najdrevnijih filozofskih, teoloških i naučnih pitanja koje su ljudi postavljali sebi kroz istoriju. Odgovor zavisi od perspektive iz koje se posmatra, religiozne, filozofske ili naučne.
U većini religija Bog je prikazan kao vrhovno biće, tvorac univerzuma i izvor moralnih zakona. Hrišćanstvo, islam i judaizam veruju u jednog Boga koji je sveznajući, svemoguć i sveprisutan. Hinduizam, budizam i druge duhovne tradicije imaju različite poglede, često sa više božanstava ili apstraktnim konceptima božanstva.
Pitanje postojanja Boga povezano je sa pitanjem ‘zašto su ljudi ovde na ovoj planeti’. Bog je vekovima različito prikazivan kroz knjige, filmove, animirane filmove, serije i umetnička dela, a njegov lik je zavisio od konteksta svakog dela.
Dugo vremena nije pronađen naučni dokaz o postojanju Boga, iako su mnogi tvrdili da je dokaz da smo živi ujedno i dokaz da on postoji. Sada su istraživači dali konačan odgovor na večno pitanje „Da li Bog postoji, i ako jeste, kakav oblik Bog ima?“.
U popularnoj kulturi Bog je dugo bio prikazan kao stariji bradati čovek u belim haljinama, kao što je prikaz na Mikelanđelovoj fresci „Stvaranje Adama“. Ovo umetničko delo iz 16. veka, koje je deo plafona Sikstinske kapele u Vatikanu, prikazuje trenutak kada je čovečanstvo stvoreno rukama Božijim.
Čak i u Bibliji, Bog se pominje kao „on“, dok odlomak u Starom zavetu podržava njegov tradicionalni prikaz u belom.
„Njegova odeća je bila bela kao sneg; kosa na njegovoj glavi bila je bela kao vuna. Njegov presto je goreo od plamena, a njegovi točkovi su bili svi goreli. Reka ognjena je tekla, šikljajući pred njim“, navodi se u odlomku iz Biblije.
Uprkos upotrebi zamenica za označavanje Boga (i „on“ i „ona“), Bog ne postoji ni kao muško ni kao žensko, prema verskim stručnjacima.
Umesto toga, Bog postoji u subjektivnom smislu, kao vodič i izvor snage za milione ljudi, a ne u ljudskom obliku.
Dr. Ilaja Delio, teološkinja sa Univerziteta Vilanova u Pensilvaniji, rekla je za MailOnline da je društvo dugo pripisivalo ljudske karakteristike Bogu, ali da Bog nije čovek.
„Mi smo antropomorfizovali Boga. Napravili smo od njega super „čoveka“, velikog momka na nebu kojeg možemo da prihvatimo ili odbacimo. Ali to nije Bog, to je projekcija naše potrebe za Bogom“, rekla je ona.
Bog „nije objekat koji možemo da vidimo“ već „subjekt“, „ime samog Bića“ i „simbol bezuslovnog života“, istakla je dr. Delio.
„Ko god da raspravlja za ili protiv Boga nije razumeo reč Bog. Dakle, Bog nije tema o kojoj se raspravlja, već je osnova svega što postoji, i ne zavisi od granica ljudskog uma“, objasnila je dr. Delio
Aleksandros Batalias, doktorant iz oblasti veštačke inteligencije (AI) i teološke antropologije na Univerzitetu u Kembridžu, slaže se da Bog nije objekat, već „subjekt“.
„Tokom istorije hrišćanstva, teolozi i filozofi su nastojali da koriste racionalne argumente i dokaze da dokažu postojanje Boga. Ali stvarnost Boga nije dokaziva jer prevazilazi ljudsko razumevanje. Ne postoji način da se konstruiše argument ili teorija koja može objektivno dokazati postojanje Boga, jer Bog nije predmet za analizu ili merenje“, rekao je Batalias.
Pitanje „Da li je Bog stvorio univerzum ili ne?“ je veoma sporna i možda nikada neće imati konačan odgovor. Iako će mnogi naučnici priznati da nema dostupnih dokaza koji bi opovrgli ovu teoriju, baš kao što ne postoji eksperiment koji može dokazati Boga. Naučnici se uglavnom slažu da je svemir nastao kada se Veliki prasak dogodio pre oko 14 milijardi godina.
Dok neki hrišćani misle da je za Veliki prasak bio potreban božanski tvorac, mnogi akademici su opovrgli ovu tvrdnju, uključujući Stivena Hokinga.
Legendarni engleski fizičar rekao je da je Veliki prasak neizbežan zbog zakona gravitacije, čime je doveo u pitanje uverenje ser Isaka Njutna da je svemir morao da dizajnira Bog jer nije mogao nastati iz haosa.
U svojoj knjizi „Veliki dizajn“ iz 2010. godine, Hoking je rekao da „univerzum može i da će se sam stvoriti“, što je izazvalo versku debatu. „Pošto postoje zakoni poput gravitacije, univerzum može i nastaće sam od sebe, iz ničega… Spontano stvaranje je razlog zašto nešto postoji. Nije neophodno pozivati Boga da teatralno pokrene univerzum“, napisao je Hoking.
Britanski evolucioni biolog Ričard Dokins identifikovao je sedam prekretnica koje kategorišu verovanje u postojanje božanstva. Oni se kreću od 100 posto sigurnosti da Bog postoji (teista) do 100 posto sigurnosti da Bog ne postoji (ateista), sa 50 posto sigurnosti (potpuno nepristrasno) u sredini.
Dok neki mogu tvrditi da postojanje Boga može u velikoj meri zavisiti od ličnog verovanja i vere, Dokins, ateista, smatra da se koncept ličnog boga kvalifikuje kao obmana.
On je u knjizi „Iluzija Boga“ napisao: „Postoji nešto infantilno u pretpostavci da neko drugi ima odgovornost da vašem životu da smisao. Zaista odraslo gledište, nasuprot tome, jeste da je naš život onoliko smislen, ispunjen i lep onoliko koliko mi odlučimo da ga napravimo“.
Jedna anketa je pokazala da se tinejdžeri i oni u ranim dvadesetim godinama upola manje identifikuju kao ateisti nego njihovi roditelji.
Ljudi od 18 do 24 godine, koji pripadaju generaciji Z, na primer, najduhovnija su starosna grupa u Velikoj Britaniji. Među njima je samo 13 odsto identifikovanih ateista. Ostalih 62 odsto sebe opisuje kao „veoma“ ili „prilično“ duhovne, prema istraživanju OnePoll.
Na pitanje koji su najveći faktori koji stoje iza pada stope hrišćanstva u Ujedinjenom Kraljevstvu, generacija Z je navela „skandale koji uključuju zlostavljanje“, piše Dejli mejl.
(Net.hr)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com